Life

Herceg Novi – savršenstvo za one koji mu se predaju

Ne možemo pričati i pisati o Herceg Novom realno. Bar ne mi koje je obuzeo u prvoj sekundi. I ne možemo da kažemo šta ni kako, ali svaki put kad mu se vratimo, ta obuzetost traje.

Ali koliko stepenica…

Tačno je. Herceg Novi je vrlo brdovit. Ali do starog dela grada ne traži se forma atletičara, samo smanjite klopu. I generalno gledano, mali je grad. Ako se oduzme šetalište, znamenitosti se mogu preći za pola sata. Ali mi nismo zato ovde.

Ah, ta Pivnica

Pivnica, krećemo od nje. Zaseli smo u rano popodne uz jedan sto blizu ograde. Prolaz kroz tunel koji je blizu, i vodi u Igalo, nas ne zanima. Mi samo gledamo veliko plavo (nebo i more), dok pivo lagano klizi niz grlo. Oko nas je nekoliko ekipa a muzika je stalno ista a stalno nova. Fazon se zadržao 20 godina, i uvek je svež, ali svaki put kad čujete neku pesmu, imate deža vu. Soul, Funk, Blues, Neo soul i dalje se roka. Vreme je za ručak.

Ima šta da se pojede

Dobre klope ne manjka. Veliki je broj dobrih restorana. Nas put vodi u Tri lipe. Usput mašemo ljudima u lokalnim kafićima, prolazimo pored sladoleda i Vaterpolo stadiona. Još koji stepenik i u Tri lipe smo a knobar nas prepoznaje. Zajedno starimo 20 godina. Čeka nas pljeska.

Forte mare, Kanli kula i crkve

Odmah pre restorana Tri lipe, Forte mare, trvđava se “kao” survava u vodu, a voda joj uzvraća dodajući joj posebnu draž. Sad kreće onaj uspon kog se realisti gade – Forte mare, centar, pogled na Sahat kulu i gore uspon ka Kanli kuli. Mi skrećemo desno ka Sahatu. Penjemo se uskim stepenicama i gledamo zelena vratanca na prozorima tih starih zgrada. Put nas vodi čak do dve crkve ali mi se pametno prišunjavamo drugoj pored koje se nalazi muzička škola. Nekada se u popodnevnim časovima tu se čuju Šopen i Betoven dok vas pogled vodi po plavetnilu i preko brda. Prepušteni ste. Više ne pripadate sebi. Pripadate gradu. Doživeli ste sjajan osećaj sjedinjenja, koji, da češće osećamo, vodio bi do manje nasilja, zavisti, mržnje. Na žalost za sada je ovako kako je.

Omaž velikoj i napaćenoj duši

Vraćate se ka Pivnici ali Njegoševom ulicom, ulicom jednog velikana ka kući drugog. Posle decenija zapostavljanja kuće u kojoj je živeo Ivo Andrić i ostavio je gradu, stvari su se malo popravile. Kuća je prvo služila za kockanje, pa kao kafana i turistička agencija. Neko se ipak opametio. Sada za dva evra možete sesti u njegovu baštu i proći tom skromnom kućom. Od originalnog materijala, ostalo je samo jedno ogledalo ali čitav zid je prekriven mislima koje oduzimaju dah. Vidite te sobice u kojim je sedela namučena duša koja je često morala napraviti politički potez, a samo je htela da čita i stvara. Na kraju sednite na jednu klupicu gledajući na njegovu bistu i plavetnilo iza. Dok budete završavali svoj spust ka Pivnici, recite nam da niste osetili ništa.