Posle mudrih misli o ljubavi, lepoti i lenjosti, vraćamo se u Antiku na određenu personu. Ovoga puta čitamo mudrosti Ovidija.
*
Treba mačem odseći, da ne bi stradao i zdravi deo.
*
Kao što se crvenožuto zlato u vatri kuša, tako u teško vreme treba da se ispita vernost.
*
Nijedan put nije neprohodan za vrlinu.
*
Ništa nije brže od godina.
*
Reči devojaka su lakše od opalog lišća.
*
Velikim stvarim obično sporo dolazi priznanje.
*
Iskustvo dolazi sa poodmaklim godinama.
*
Teško je ne odati krivicu licem.
*
Kraj kruniše delo.
*
Lepota je prolazno dobro.
*
Što se više krije, više se razbuktava skrivena ljubav.
*
Ljubavnici se svega sećaju.
*
Mrzim, pa ipak ne mogu da ne želim ono što mrzim.
*
Novac daje počasti.
*
Upotreba je stvorila običaj.
*
Sve se menja, ništa ne propada.
*
Radosti su često početak našeg bola.